dvojne kuće

Kuća L+F | Kuća I+L

Zadatak koji je ovaj put stavljen pred nas bio je isprojektovati 4 individualne kuće u kontekstu mirnog predgrađa u Beču: roditeljsku, gostinjsku i dodatne dvije kuće za punoljetne članove obitelji.

GODINA

2019

LOKACIJA

Beč, Oberwaltersdorf

PROJEKTANTI

Ledić arhitektura

KATEGORIJA

Stambeni objekti

  • GODINA : 2019
  • LOKACIJA : Beč, Oberwaltersdorf
  • PROJEKTANTI : Ledić arhitektura
  • KATEGORIJA : Stambeni objekti
Kuća L+F | Kuća I+L
Kuća L+F | Kuća I+L

Na parceli od 485m2, budući da smo ograničeni postotkom izgrađenosti od 30%, kuća u svojoj osnovi prizemlja ne smije prelaziti 145 m2 što je bila važna smjernica u projektovanju. Kako bismo ispunili sve osnovne ali i klijentove zahtjeve i projektovali suvremenu kuću, traženog standarda, u ovakvim uslovima, poštujući sva pravila – znali smo da nas čeka izazovan zadatak. Ideja koja je od samog početka upravljala projektovanjem bila je pretvoriti izazovan projekat u izvrstan koji će ispuniti sve potrebe i pružiti ugodan dom i okruženje u kojem se vanjski i unutrašnji prostori prožimaju i brišu granicu između sebe.

Kuća L+F | Kuća I+L

Logično rješenje pronašli smo u dvojnoj kući: pravokutni moduli – svojom dužom stranom orijentirani ka jugu- omogućili su jednaku poziciju unutar pojedinačne parcele i jednako kvalitetnu insolaciju za sve četiri kuće. Sa strana je, stoga, omogućen kolski i pješački prilaz gdje se smjestio i natkriveni parking prostor. Istovremeno, ispred kuće se dobija dovoljno prostora za organizaciju terase i manjeg vrta.

Kuća L+F | Kuća I+L

Arhitektonski izraz karakteriziraju dva, veličinom gotovo jednaka volumena – pravokutnika, preklopljena i postavljena ortogonalno jedan u odnosu na drugi. Poseban karakter kući dala je konzola koja je dala veći nivo privatnosti svakoj parceli, natkrivajući terasu i zaklanjajući javni dio kuće u prizemlju. Svojom materijalizacijom u drvetu, lebdeća konzola na trenutke se percipira kao pun, snažan volumen, dok je iz druge perspektive taj volumen veoma lagan i u potpunosti dematerijaliziran. Kako bi se ostvario dojam ritma, bježeći od monotosti i potpune repeticije, volumen konzole na svakoj je drugoj kući uvučen – manji, ali se isto tako sa strane odvaja znatno od susjednih kuća tvoreći između pauze pomoću kojih se jasno diferencira jedna kuća od druge idalje čineći skladnu cjelinu.