Ponosni na naeg kolegu i suradnju koju smo ostvarili na ovom vrijednom projektu, u opisu projekta stavljamo osvrt naeg cijenjenog arhitekta AMIRA VUKA ZECA.
NOVI DAH
–ZA PREIVLJVANJE RODNE KU?E IVE ANDRI?A
Mjesto ro?enja ne odre?uje ko ste i ta ste, ali nosi jednu vanu ?injenicu koja vas prati u ivotu. Neko se sa mjestom ro?enja srodi i ono ga odredi, nekom je pusta formalnost ili slu?ajnost da su se majka i otac zbog nekih okolnosti nali tada u tom mjestu .
Travnik kao mjesto ro?enja naeg, za sada jedinog nobelovca u knjievnosti, velikog poznavaoca Bosne i naih karaktera, Ive Andri?a, je jedna od ve?ih misterija njegovog ivota .
Upitno je zato se majka iz Sarajeva tadanjim prevoznim sredstvima izlae riziku i putuje u Travnik .
U tom vezirskom gradu na Ivo ugleda Bosnu, koja je za njega bila mitska slika svijeta. U taj grad u kojem se samo rodio, Austro-Ugarska Monarhija kao biveg zarobljenika ?e ga vratiti nakon odsluenja kazne i on ne?e u njemu boraviti nego u oblinjem Ov?arevu i samostanu u Gu?oj Gori. Travnik obnavlja ku?u u kojoj se rodio Andri? u vremenima socijalisti?ke drave i tako se grad oduuje ?ovjeku koji ga je u svjetsku knjievnost stavio.
Ta pri?a je sama od sebe fenomen koji ima zaplet jednog romana ili filmske pri?e i dokaz su potrebe ?ovjeka za mitom .
Ta arhetipska naa kolektivna podsvijest jeste neka vodilja stavaranja nas arhitekata, a da je svjesni nismo. Ko je sluao i ?itao Bogdana Bogdanovi?a, velikog protomajstora, zna ta je to gnosa kod arhitekta i ta takav na?in razmiljanja zna?i, kojeg on naziva spekultitativnim, to svako razmiljanje u svojoj sutini i jeste. To je duboko u sri svakog kreativnog ?ina .
Ku?a koja ima atribute arhitekture vremena u kojem se Andri? rodio, orijentalne bosanske ku?e sa isturenim doksatom i povu?enom avlijom postaje prepoznatljiv simbol grada. Vremenom i nanosima rata devedestih, ona postaje zaputena i bila je krenula zaboravu. Dvije odvane ene pokre?u svojom voljom njenu obnovu. To je dobrotvor Snjeana Korupner, vlasnica i direktorica velike kompanije GS TMT, koja donira njenu obnovu i direktorica zavi?ajnog muzeja Fatima Masli?, koja u koordinaciji sa donatorom inicira tu plemenitu namjenu.
Gornji kat koji ima funkciju muzeja je djelimi?no obnovljen, ali donji sutinski dio sa avlijom je bio izgubio na iskrenosti, tako i na autenti?nosti. Volja ovog tandema hrabrih ena pokre?e neto to drugi tandem arhitekata i njihovih saradnika iz biroa provode u ono to danas na jedan novi na?in krasi Travnik, kao ona prva ideja da se taj podatak, o rodenju ?ovjeka koji nije ivio u njemu, a obiljeio grad, jasno naglasi.
Ova zahtjevana rekonstrukcija jeste pozitivan odnos ta dva tandema. Arhitektonska ku?a Ledić Arhitektura i studio Zec su zaplesali na ovom zajedni?kom zadatku.
ZA DOBRU ARHITEKTURU KAO I ZA TANGO POTREBNO JE DVOJE – ?ini mi se da je rekao Nouvel.
Ovdje se to potvrdilo. Arhitektura se otima od pukog gra?enja samo ako nosi tu metaforu i poruku .
Tehni?ki opisati namjeru i objasniti metod rada se da is?itati i iz dokumentacije koju ?emo izlagati.
Kako neto obnoviti koje ima taj lejer istorije na sebi?
Da to bude ekstenzija koja to ne pori?e, nego ga potvr?uje. Ne kroz puko udvaranje, nego uz repekt prema zate?enom.
Dodati na ve? formiranu gornju siluetu savremenu cafe galeriju, obnoviti mu utrobu i nadograditi i transplatirati nove sadraje su bili nai zadaci. Mora se navesti bitna ?injenica da je cijelim procesom rekonstrukcije koji je bio izuzetno kompleksan, vo?en od izvo?a?ke firme GP TECTA, sestrinske firme arhitektonskog studija Ledić Arhitektura. To se i vidi.
U arhitekturi se uvijek ?ita upravo ta vremenska punkcija koju volja i koncentracija nekog ko vodi izgradnju ugradi. Utkano vrijeme. Ugra?ena energija, vjera u ono to se radi istinskom posve?eno?u potvr?uje da je gra?enje slava ivota i boanski ?in. Upravo takav pristup ?ini da profane ku?e postanu sakralne u svojoj poruci, ?itljive za one koji taj nivo prepoznaju.
To je duboka skrivena misija svakog stvaranja. Radost je bila biti dio tog tima i ponosan biti na u?injeno.
Ekstenzija u donjem dijelu ku?e je ura?ena u namjeri da bude iskrena.
Trebalo je odgovoriti na niz zahtjevnih konstruktivnih zahvata, kao i na nametnute potrebe, kao to je bila recimo neophodna kotlovnica, ostave, kuhinje, a da se dua te ku?e i poruke te arhitekture ne narue, nego u toj nekoj graditeljskoj metafori se ?ak naglase. Scenario jeste bio da donji prostori pod ku?om i u tom parternom dodatku prostora nekada zaputene avlije nose poruku potreba ovog vremena. Zato se njihova namjena i potrebe ekonomisanja prepli?u. To je uslovilo suzdanost u enterijerskom oblikovanju. Da bi podredili prostor i bili inspirativni za budu?e umjetnike. Treba se zahvaliti i saradnji sa umjetnikom Dejanom Pranjkovi?em, koji je prostoru dao notu koju parfem daje osobi koja ga nosi.
Uspjeno smo prepleli unutarnje otvorene prostore, koji efektnim portalima ?ine jedinstvo sa unutarnjim sadrajima. Prostor je tako vie zana?ajan, a jednostavan u upotrebi. On je za ovo kratko vrijeme postao mjesto novog kulturnog izri?aja u Travniku. U manjem gradu to ostavariti je daleko zahtjevnije u odnosu na izbor publike u ve?im sredinama.
U svom arhitektonskom izrazu koristili smo jednostavnost materijala kojim radimo. Zato smo to podcrtali koriste?i drvo, ali svjetlije, u kontrastu sa gornjim tamnijim dijelom. Tom znanom gestom eljeli smo podcrtati namjeru da budemo – iskreni .
NASUPROT LIJEPOG NIJE RUNO, NEGO LANO – kae pametna japanska.
U ovom vremenu BOTOX ARHITEKTURE, biti iskren jeste izazov. Upravo ovakve intervencije u manjem mjerilu ?ine arhitekturu opstojnom i tu stanuje njena budu?nost.
Normalno uslov svih uslova jeste intencija, namjera, nijet – to bi se u Bosni reklo, a to bi Andri?a obradovalo. Jednom je rekao da sve to je nau?io, je nau?io sluaju?i taj narodni govor Bosne, koji uvijek nosi vibru ivota.
Kako sa jezikom, tako i sa arhitekturom. Andri? je izdanak tog jezika i on ga je u svjetske odveo i za to je dobio najprestinije priznanje – Nobelovu nagradu .
PORUKA ZA MLADE ARHITEKTE:
Izna?ite iz tog bogatstva vernakuarne arhitekture parametre i stvarajte ovdje svjetsku arhitekturu.
Japanska arhitektura uvijek je primjer za to: Kengo Kuma, Fujimori, Ishigami, Shigeru Ban, su vratili osje?ajnost nakon njenog perioda slave betonu od Tangea do Tadoa Anda…
U?IMO – GLEDAJU?I
Zahvala
U ime arhitektonskog biroa Ledić Arhitektura i njihove garditeljske firme, kao i u ime studija Zec zahvaljujem se jo jednom dobrotvorima Snjeani Korpner, koja je primjer da umjetnost duguje ljudima dobrih namjera. Velika zahvala paralelno ide direktorici muzeja Fatimi Masli? i uposlenicima, tim vrijednim entuzijastima koji ?ine ivot smislenim u ovim plitkim vremenima.
Vuk Amir Zec
Na samom kraju, ovaj projekat predstavlja jedno preplitanje ljudi, ro?enih Travni?ana, i onih koji to nisu, njihovih memorija na ovo mjesto, na veli?inu lika i djela Ive Andri?a, i interpretaciju svega navedenog u jednu cjelinu koja danas ivi, i stvara nova sje?anja, nove memorije i predstavlja jedan period koji sam po sebi opstaje i unosi novu emociju. ?ast je biti dio poplo?anja tog puta ka stvaranju novih emocija kod svih ljudi koji kro?e u ovaj prostor!
Va LA tim
